…. Jer znam mustre kao što si ti. Doktorirala sam na takvima. Poznajem te, ko zlu paru. U meni samo misao jedna od prvog susreta: “Kako bih te sada krčkala na tihoj vatri, jer se bezbroj puta opekoh na tu paru.” Ali, nemam vremena za to. I da imam, nemam.
Poznajem te, kao cipela cipelu. Kad jesu, i kad nisu u paru. Kad jesu, to je kao kad se dete prezuje, pa tako hoda. Smešno, zar ne? A kad nisu, dve desne ili dve leve, to smo onda mi.
Gde se zalećeš u tom čamcu, po ovom uzburkanom moru? Tvoje udice su za neke reke, tamo gde štuke plivaju i po koja žaba krekeće. Iako predatori, štuke tvoje mreže ne mogu pokidati. A u ovom nemirnom moru bi se pokidale i izgubile u dubinama.
Ti samo na muškarca ličiš. Na muškarca/ženu iz mojih snova, ali samo podsećaš… Kao i svi pre tebe. Ali, neka mene, meni. Ovaj put.
Eto. Možeš tako.
A možeš i ovako…
Prvo, da prihvatiš da si “bolestan”.
Drugo, da probaš da se “izlečiš”.
Treće, da shvatiš da “bolesnom se, samo bolestan raduje”.
“Zar opet kreten?”
Zašto se nekim ljudima, iznova pojavljuju slični partneri? Sličnih karaktera, osobina, rečenica, pa čak i pogleda… Slične energije, koja te, od samog starta kao gavran kljuca u mozak.
I govoriš u sebi: “Zašto opet isti/a?”
“Ja sam lepak za debile!”, misliš.
“Kad će meni neko normalan?!?”
Pitaš sve znane i neznane, šta je sa tobom? Pa se vrtiš u mozgu, ko miš u krugu.
Ne može, normalan. Bar, ne sada.
Jer… Ni ti nisi normalan.
Mada, reč normalan je neproverena i nepouzdana reč, ako mene pitate. Dosadna, iznad svega. Rutinska. No, poslužiće nam, za ove redove…
Ne može sada normalan, jer u tebi su strahovi, krivi programi, uverenja…. Sve ono, što ne može da privuče normalnog/u u tvoj život. Privućićeš, bez greške, onog ili onu koja je ono, čega u tebi ima najviše.
Ako sebe dovoljno ne voliš, privućićeš nekog ko nije u stanju da voli. Pa naravno, svi mi mislimo da sebe volimo, zar ne? Šta ova Neda, piše gluposti?! Ali kakva laž, prema svome pravom sebe/se! Ako lažemo sebe, kako da nas drugi ne lažu?! Ako si pun strahova, privućićeš nekoga ko će ti dati još povoda za strah. Ako si u fazonu samosažaljenja i “jadna ja”, sasvim izvesno je, da će ti se pojaviti neko, ko je, bez sumnje i sam jadan. Tek onda ćeš dobiti potvrdu (kroz neki vid ponašanja tvog partnera) da se zaista jadnom/im i osetiš. Kompleksi, privlače komplekse, takođe…………………….
………………………………..
Uvek smo sa pravim parterom.
Uvek. Sve dok ne savladaš. Dok “ne porasteš”. To ti je, što ti je. Ni jedan nije pogrešan. Svi su tu sa svrhom i ciljem. Ne da te povrede i ostave, kako si se već mnogo puta osetio… Ne da te izigraju. Ne za igru “ko će koga pre da zezne”, da bi mu Ego bio veliki ko kuća. Neeeeee!!!!!!!
Nego da NAUČIŠ!
“Nisi NAUČIO! ? Sedi jedan. Pao si razred”, rećiće ti profesor Svemir. Možeš Svemir zvati kako želiš… Ti mu daj naziv. Možeš i Svemirdon da ga zoveš, ako će te to nasmejati. Ali on je tvoj profesor i daje ti da naučiš lekcije. Da filtriraš.
Svi su tu, da te podsete, šta zapravo želiš. I da shvatiš, šta nikako ne želiš, za dalje. Da napraviš selekciju. Zapravo, oni su tu, da zavoliš sebe. I da učiš kroz njih, o ljubavi prema sebi. Da se vratiš, sebi.
“Zašto se pojavljuju ko na traci, jedan za drugim, gotovo isti? Pojavljuju se, na prvi pogled različiti – a u stvari isti”, to ti misliš.
Pojavljivaće ti se, sve dok ne savladaš gradivo. Vrlo je važno da shvatiš da energija iz tebe, izaziva događaje i priziva određene tipove ljudi u tvoj život! VRLO JE VAŽNO OVO DA SHVATIŠ!!! Moraš po sebi da kopaš. I da ti jednostavno kikne.
Ako ti ikada i klikne…
No, ako se to ne desi, računaj stalno na iste lekcije. Kao đak ponavljač. Pa valjda ćeš jednom položiti razred…
Ili ti ostaje da kažeš: “Zaobiđi me, jer znam mustre kao što si ti. Doktorirala sam na takvima. Poznajem te, ko zlu paru. U meni samo misao jedna od prvog susreta: “Kako bih te sada krčkala na tihoj vatri, jer se bezbroj puta opekoh na tu paru.”
I zadrži mir u sebi. Bar do sledećeg…
Neda
